In a time of endless scrolling and even faster forgetting, Kàko magazine embraces the opposite philosophy - slowness, depth, and thoughtful storytelling. We spoke with its founder Ivan Blagajić about how it began, what makes it special, and how it presents Croatia and the region to an international audience.
U vremenu brzog scrollanja i još bržeg zaboravljanja, Kàko magazin njeguje suprotnu filozofiju - sporost, dubinu i pažljivo pripovijedanje. Razgovarali smo s njegovim pokretačem o tome kako je nastao, što ga čini posebnim i kako kroz priče predstavlja Hrvatsku i regiju međunarodnoj publici.
Kàko Archives
CIYP: What inspired you to start the magazine, and did you know from the beginning what you wanted it to be?
Što Vas je potaknulo da pokrenete magazin i jeste li od početka znali kakav želite da bude?
IVAN: We were driven by frustration and anger at the race to degrade content quality that has taken over the media industry. We believed and it proved to be true that there is a chronic lack of media outlets that encourage quality writing and invite readers to engage in quality reading. From day one, we knew we wanted to offer content that stands in contrast to everything people are exposed to daily: innovative, thorough, and educational stories available exclusively in print, completely free of advertisements.
Interestingly, we wrote our manifesto before publishing the first issue. It represents our promise to readers, and we still proudly stand by it today.
Potaknula nas je frustracija i ljutnja zbog natjecanja u degradiranju kvalitete sadržaja koje je preuzelo medijsku industriju. Smatrali smo, što se pokazalo točnim, da postoji kronični nedostatak medija koji potiču kvalitetno pisanje i pozivaju čitatelje na kvalitetno čitanje. Od prvog dana smo znali da želimo ponuditi čitateljima sadržaj koji je suprotan od svega s čim su svakodnevno suočeni: priče su inovativne, temeljite i poučne, mogu se pročitati isključivo u tiskanom izdanju i to u potpunosti bez oglasa.
Zanimljivo je da smo manifest napisali prije prvog broja, on predstavlja naše obećanje čitateljima i danas ga s ponosom ističemo.
CIYP: How would you explain the concept of the magazine to someone visiting Croatia for the first time who has never heard of it?
Kako biste objasnili koncept magazina nekome tko prvi put dolazi u Hrvatsku i nikada nije čuo za
njega?
IVAN: Kàko is a magazine that does everything wrong: it publishes top-quality texts exclusively on paper, without a single advertisement, and sells them directly to readers. Instead of going bankrupt, Kàko pays its writers better than others and maintains successful collaborations with numerous regional photographers, illustrators, and artists.
The result of this “mistake” is completely original, incredible stories that are so engaging you simply can’t put the magazine down.
Kàko je magazin koji sve radi pogrešno: objavljuje vrhunske tekstove isključivo na papiru bez iti jednog oglasa te ih direktno prodaje čitateljima. Umjesto da financijski propadne, Kàko pisce plaća bolje od drugih, te ima uspješne suradnje s brojnim regionalnim fotografima, ilustratorima i umjetnicima. Rezultat te pogreške su potpuno originalne, nevjerojatne priče koje su toliko zabavne da ga je nemoguće pustiti iz ruke.
CIYP: What does “kàko” actually mean in the context of your work - is it a question, an attitude, or a way of life?
Što zapravo znači “kàko” u kontekstu vašeg rada - je li to pitanje, stav ili način života?
IVAN: When paper delivery is delayed, when it rains on the day of a launch, or when the newsletter ends up in spam, we look at each other and ask, “How is this happening to us again?” The name imposed itself naturally: we are curious, and we keep asking: how?
Kada kasni nabava papira, pada kiša na dan promocije broja ili newsletter odlazi u spam, pogledamo se i
zapitamo: “kàko nam se ovo opet događa?”. Ime se nametnulo samo od sebe: znatiželjni smo i pitamo se: kàko?
CIYP: If Kàko magazine were a feeling, what would it be?
Ako bi Kàko magazin bio osjećaj, koji bi to bio?
IVAN: We invite readers to pause from the overly fast pace of everyday life, so I would say Kàko is primarily a feeling of calm and fulfillment. At the same time, I’m certain our readers feel pride, because we resist the chaos and push back against the negative effects of technological progress.
Čitatelje pozivamo na pauzu od (pre)brze svakodnevice pa bih rekao da je Kàko primarno osjećaj mira i ispunjenosti. Uz to sam siguran da naši čitatelji osjećaju i ponos jer pružamo otpor stihiji i borimo se protiv negativnih efekata tehnološkog napretka.
CIYP: How do you choose the topics and people you write about? What has to “hook” you to decide to tell a story?
Kako birate teme i ljude o kojima pišete? Što vas mora “zakačiti” da biste odlučili ispričati neku priču?
IVAN: Before each issue, authors send us their proposals — we receive more than 50 each time. Many are fantastic, but we primarily look for those that are unexpected, unusual, and untold. What hooks us most often is an incredible fact or an absurd premise we simply can’t ignore.
Prije svakog broja autori nam šalju svoje prijedloge, kojih dobijemo preko 50. Bude među njima mnogo fantastičnih tema, ali primarno tražimo one koje su neočekivane, začudne i neispričane. Zakači nas najčešće nevjerojatna činjenica ili suluda premisa koju jednostavno ne možemo ignorirati.
CIYP: How do you choose stories that don’t follow trends but create their own rhythm?
Kako birate priče koje ne prate trend, nego stvaraju vlastiti ritam?
IVAN: Unfortunately, trends change at an absurd pace today, so I wonder how any print medium could even keep up. By the time we send materials to the printer and receive the magazines in our warehouse, everyone has already forgotten who Bad Bunny is. Our process is slow and meticulous, we nitpick every word in every text and we believe quality stories, by definition, are not trendy. A quality story not only doesn’t lose value over time; it often becomes even more interesting and relevant.
Nažalost, danas svjedočimo suludo brzim izmjenama trendova pa se pitam kako bi uopće neki tiskani medij to pratio. Dok mi predamo pripremu tiskari i dobijemo magazine na skladište, svi već zaborave tko je Bad Bunny. Naš proces je spor i precizan, mi cjepidlačimo oko svake riječi u svakom tekstu i držimo da kvalitetne priče po svojoj definiciji nisu trendovske. Kvalitetna priča ne samo da ne gubi na vrijednosti tijekom vremena nego čak postaje zanimljivija, nerijetko i relevantnija.
CIYP: Which story personally changed you the most while working on the magazine?
Koja Vas je priča osobno najviše promijenila tijekom rada na magazinu?
IVAN: In our seventh issue, Ivana Delač Ružojčić wrote about traditional pasture grazing in Lonjsko Polje through the eyes of four generations of her family. She beautifully describes how much we have casually lost in such a short time — without even realizing it. For us, it’s extremely important not to serve opinions but to provide readers with information so they can form their own well-grounded views.
The story is further enriched by the stunning photographs of Petra Slobodnjak, which were simply meant to be presented in that context.
U sedmom broju Ivana Delač Ružojčić pisala je o tradicionalnom pašarenju u Lonjskom Polju kroz oči četiriju generacija članova svoje obitelji. Pritom savršeno opisuje koliko smo lijepoga olako izgubili u malo vremena, a ni najmanje nismo toga svjesni. Za nas je iznimno važno da ne serviramo mišljenja već dajemo čitateljima informacije kako bi ih sami mogli kvalitetno formirati.
Priču dodatno obogaćuju prekrasne fotografije Petre Slobodnjak kojima je jednostavno bilo suđeno da budu prezentirane u tom kontekstu.
CIYP: Why did you decide to remain primarily in print in a world dominated by digital media?
Zašto ste odlučili ostati primarno u tiskanom formatu u svijetu dominacije digitalnih medija?
IVAN: The short answer is: because we’re stubborn and we don’t like reading on screens. We believe people should read more in print, display books at home, and share them with friends. But print has also allowed us to clearly distinguish ourselves from the fleeting, fast, and superficial texts that dominate today. Digital platforms are quick and cheap, so they tolerate everything from shallow commentary and short snippets to content theft and highly subjective, irrelevant opinions. Print requires significant time and money, and the complexity of preparing for print guarantees a certain level of quality.
Moreover, print enables a stable business model, no one would pay 20 euros for a digital edition, and content production costs the same whether it’s digital or paper.
Kratki odgovor je: jer smo tvrdoglavi i ne volimo čitati na ekranima. Mislimo da treba što više čitati u tiskanom formatu, izlagati knjige kod kuće i dijeliti ih s prijateljima. No, tisak nam je omogućio i jasnu distinkciju od prolaznih, brzih i površnih tekstova koji se danas masovno nude. Digitalna platforma je brza i jeftina pa trpi svašta, od površnih komentara, kratkih crtica, krađe tuđeg sadržaja, do vrlo subjektivnih irelevantnih mišljenja. Tiskani format traži puno vremena i novca što, uz kompleksnost koje nosi sam proces pripreme za tisak, garantira određenu razinu kvalitete.
Osim toga, tiskani format nam omogućuje stabilan poslovni model jer nitko ne bi dao 20 eura za digitalno izdanje, a trošak produkcije sadržaja je isti za digitalne i papirnate medije.
CIYP: Do you think people today are increasingly seeking “slower” media and deeper stories?
Mislite li da ljudi danas sve više traže “sporije” medije i dublje priče?
IVAN: I believe and hope that social media is losing momentum. We’re overwhelmed with meaningless and often inaccurate content, and people are finally resisting it. AI has accelerated things even further today you can read, watch, or listen to almost anything imaginable.
Still, I think the rise of print media in Europe is connected to the realization that the role of media is to curate content and clear the noise, not add to it. It’s extremely important to understand that writing is a byproduct of our (human) work, not the ultimate goal, and that a story is only as valuable as the work invested in creating it.
We continue to research, reflect, create, and feel. And we must continue writing about that.
What was the question again?
Mislim, a i nadam se, da društvene mreže gube zamah. Preplavljeni smo bezveznim, često i netočnim sadržajem i konačno se ljudi tome aktivno opiru. AI je ubrzao stvar pa danas možete pročitati, čak i pogledati i poslušati bilo što što vam padne na pamet. Ipak, mislim da je uzlet tiskanih medija u Europi upravo povezan s činjenicom da ljudi shvaćaju da je uloga medija da kurira sadržaj i pročisti nered, ne da ga dodatno stvara. Iznimno je važno da shvatimo kako je pisanje nusprodukt našeg (ljudskog) rada, ne krajnji cilj, i da priča vrijedi onoliko koliko vrijedi rad koji je osoba uložila u stvaranje te priče.
Mi i dalje istražujemo, promišljamo, stvaramo i osjećamo. Te o tome moramo i dalje pisati.
Koje je ono bilo pitanje?
CIYP: What can a print magazine offer that the internet cannot?
Što tiskani magazin može ponuditi što internet ne može?
IVAN: A medium must have credibility and guarantee that stories are told with readers’ interests in mind, based on research and relevant sources. A print publication can additionally offer the best possible reading experience and a slow creative process that ensures greater quality than digital media.
And when you place Kàko magazine or the book you’re currently reading on your living room cabinet, some of your friends will inevitably ask what you’re reading giving you a reason to start a conversation. Trust me, no one will peek into your Kindle.
Medij sam po sebi mora imati kredibilitet, garantirati da su priče ispričane imajući na umu interes čitatelja, na temelju istraživanja i relevantnih izvora. Tiskani medij može dodatno ponuditi najbolje moguće iskustvo čitanja te spor proces stvaranja koji garantira veću kvalitetu od digitalnog medija. Dodatno, kada stavite Kàko magazin ili knjigu koju trenutno čitate na komodu u dnevnom boravku, dio vaših prijatelja će vas sigurno pitati što je to što trenutno čitate, te ćete imati povod za razgovor.
Vjerujte, nitko neće zaviriti u vaš Kindle.
CIYP: If someone came to Croatia based solely on your magazine, where would you send them and why?
Da netko dođe u Hrvatsku samo na temelju vašeg magazina, kamo biste ga poslali i zašto?
IVAN: To the Dalmatian islands in winter and as far away from them as possible the rest of the year.
Zimi na dalmatinske otoke, ostatak godine što dalje od njih.
CIYP: If you had to recommend three places that represent the “real” Croatia, which would they be and why?
Da morate preporučiti tri mjesta koja predstavljaju “pravu” Hrvatsku, koja bi to bila i zašto?
IVAN: Part of our team is from Split, and I must admit it’s difficult to define what “real” Croatia even means in this tourist dystopia.
Perhaps it’s the places where time still flows naturally: Kuterevo, where you can still have lunch at a genuine family farm, or the untouched Gacka River, where you can still jump in freely. If you’re craving civilization, exploring Diocletian’s Palace in January is wonderful.
Dio našeg tima je iz Splita, i moram priznati da je teško reći što je u ovoj turističkoj distopiji “prava” Hrvatska. Možda su to upravo mjesta gdje vrijeme teče svojim prirodnim tijekom: Kuterevo gdje još možete ručati na pravom obiteljskom imanju ili netaknuta rijeka Gacka u koju još možete uskočiti “na divlje”. Ako vam je baš do civilizacije, divno je istraživati Dioklecijanovu palaču u siječnju.
CIYP: Which local custom or habit always reminds you why you love living and creating here?
Koji lokalni običaj ili navika vas uvijek iznova podsjeti zašto volite živjeti i stvarati ovdje?
IVAN: We’re fortunate to live in a part of the world where a spirit of community is still present and where sincere, meaningful friendships and family relationships exist. Let’s preserve that.
Sretni smo što živimo u dijelu svijeta gdje se još osjeti duh zajedništva te postoje iskreni, kvalitetni
prijateljski i obiteljski odnosi. Čuvajmo to.
CIYP: Finally, if you had to give three “insider” recommendations to a foreigner visiting Zagreb for the first time places, rituals, or small habits not found in guidebooks, what would they be?
I za kraj kada biste strancu koji prvi put dolazi u Zagreb morali dati tri “insider” preporuke: mjesta,
rituale ili male navike koje ne pišu u vodičima, što bi to bilo?
IVAN: When I visit family in Zagreb, I first rush to Salo on Dolac for the best coffee and breakfast. For daytime gatherings with friends, I choose the beautiful Botaničar for its warm, homely atmosphere. In the evening, I head to an exhibition, a concert, or simply for two beers at Klet.
Kada posjećujem obitelj u Zagrebu, prvo požurim u Salo na Dolcu po najbolju kavu i doručak. Za dnevno
druženje s prijateljima biram prekrasni Botaničar zbog ugodne, domaće atmosfere, a u večernjim satima
na izložbu, koncert ili pak samo dvije pive u Klet.
Kàko Archives
Comments